Suton

 

Redateljica: IVICA BOBAN

Scenograf: MARIN GOZZE

Kostimografkinja: DORIS KRISTIĆ

Skladatelj: DAMIR ŠIMUNOVIĆ

Oblikovateljica svjetla: VESNA KOLAREC

Oblikovatelj video projekcija: IVAN LUŠIČIĆ LIK

Jezična savjetnica / asistentica redateljice: SRĐANA ŠIMUNOVIĆ

 

IGRAJU:

Mara Nikšina Beneša: IZMIRA BRAUTOVIĆ

Made: MIREJ STANIĆ

Ore: GLORIJA ŠOLETIĆ

Pavle: NIKA LASIĆ

Kata: SRĐANA ŠIMUNOVIĆ

Luco Orsatov Volco: HRVOJE SEBASTIJAN

Sabo Šiškov Prokulo: BRANIMIR VIDIĆ

Lujo Lasić: MIJO JURIŠIĆ

Vaso: ZDESLAV ČOTIĆ

Sve te prostorne metafore i simboli u Dubrovačkoj trilogiji nužno su povezani jednim zajedničkim vremenom suvremenog poetskog čina, u kojem se razdoblje od gotovo jednog stoljeća Vojnovićeve apokaliptične vizije nestajanja i smrti sažimlje u jedan tren i pretvara u integralni kazališni događaj. (Joško Juvančić)

Ivo Vojnović jedan je od najpoznatijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara, a njegov Suton uvijek iznova intrigira kazališne umjetnike i navodi nas na razmišljanje o vlastitoj sudbini. Komad napisan 1902. godine koji govori o nestajanju posljednjih pripadnika gosparskog staleža, ovog puta u režiji jedne od najslavnijih hrvatskih redateljica – Ivice Boban, sigurno će biti jedan od umjetničkih vrhunaca nadolazeće kazališne sezone.

Suton je drugi dio Vojnovićeve Dubrovačke trilogije, drama snažnih emocionalnih naboja, nostalgična prisjećanja na Dubrovnik kakvog više nema, niti će ga ikad biti, s iznimno nijansiranim psihološkim odnosima među likovima. Drama o propadanju plemstva Republike, koje će se odreći i života, ali ne i tisućljetnog etičkog kodeksa, dramski je tekst koji pripada vrhuncima hrvatske moderne, pa i hrvatske dramske riječi uopće. Suton je istinska kronika propasti jednog grada, jednog vremena i jednog društvenog sloja, stoga su i situacije u kojima Vojnović majstorski ocrtava osiromašenje Benešine kuće ili ironično podcrtava prisjećanje na dane kad je Knez još vlado, naglašenije od ljubavne žudnje Pavle i kapetana Luja.

 

https://kmd.hr/