Josipa Lisac

 

Josipa Lisac unikatna je pojava hrvatske glazbene scene, pjevačica s karijerom dužom od 40 godina,vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalna stila. Izgradila je svoj karakteristični pjevački i modni identitet s potpisom. Rođena je u Zagrebu te je kao dijete izuzetno glazbenog talenta već s deset godina pjevala klasični repertoar u Dječjem Zboru RTV Zagreb pod ravnanjem Dinka Fija, da bi se pred kraj gimnazije zainteresirala za rock i počela pjevati u skupini O’Hara, poslije nazvanoj Zlatni akordi. Ubrzo dobiva priliku samostalno nastupiti na najvažnijem festivalu zabavne glazbe u Opatiji 1968. godine te odnosi niz nagrada s pjesmom Arsena Dedića Što me čini sretnom.

Početkom 70-ih upoznaje Karla Metikoša (alias Matt Collins), tada poznatog rock izvođača zakojim je, nakon afirmacije i uspjeha u Francuskoj, ludovala i jugoslavenska mladež. Njihov suživot i zajednička strast prema glazbi iznjedrit će desetak Josipinih ploča s Karlovim skladateljskim i producentskim potpisom, od kojih je najistaknutiji, upravo prvijenac, Dnevnik jedne ljubavi. Riječ je o prvom konceptualnom albumu u bivšoj Jugoslaviji za koji su, 42 godine nakon objavljivanja, Josipa Lisac i njegovi autori Karlo Metikoš i Ivica Krajač nagrađeni glazbenom nagradom Porin za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe.

Uslijedio je višegodišnji rad na prvoj hrvatskoj rock operi Gubec Beg (Metikoš – Krajač –Prohaska) u kojoj je Josipa tumačila zahtjevnu ulogu djevojke Jane. Opera je praizvedena 1975. godine, a posebno se ističe arija Ave Maria kojom i danas počinju Josipini koncerti. Iste godine Josipa snima jazz album, i to u suradnji s velikanima kao što su Ernie Wilkins, Clark Terry, Albert Mangelsdorff, Johnny Basso, pod budnim producentskim okom Boška Petrovića i Karla Metikoša. Rezultat trogodišnjeg boravka u SAD-u u drugoj polovini 70-ih jest ploča Made in USA, snimljena 1979. godine u Studiju 55 u Los Angelesu. Na njoj sviraju Ira Newborn (potpisuje i aranžmane pjesama), Paulinho da Costa, Joel Peskin, Steve Schaeffer i dr. U 80-im godinama, po povratku u domovinu, Josipa je studijski i koncertno izuzetno aktivna. Sudjeluje u dva američka filma te izdaje nekoliko ploča na kojima se približava pop zvuku, da bi to desetljeće zaokružila 1987. godine vrlo uspješnim albumom Boginja. Iznenadna smrt Karla Metikoša pred kraj 1991. godine, kao i turbulentan početak 90-ih, bitno mijenjaju kontekst njezina rada. Narednih godina priređuje seriju posebno osmišljenih koncerata posvećenih svojoj ljubavi, Karlu Metikošu, čija tradicija održavanja traje već punih 20 godina.