Blizanke

 

Redateljica: LEA ANASTAZIJA FLEGER

Adaptacija teksta i dramaturgija: NIKOLINA RAFAJ

Scenografkinja: IRENA KRALJIĆ

Kostimografkinja: TEA BAŠIĆ ERCEG

Skladatelj: MILORAD STRANIĆ

Oblikovanje scenskog pokreta: MATEA BILOSNIĆ

Oblikovanje svjetla: VESNA KOLAREC

Glazbeni korepetitor: PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ

Tonski snimatelj: MILAN TOMAŠIĆ

 

IGRAJU:

Lujza Palfi: IRENA TEREZA PRPIĆ

Lota Kerner: VINI JURČIĆ

Lujzelota Kerner (Mama): SRĐANA ŠIMUNOVIĆ

Ludvig Palfi (Tata): HRVOJE SEBASTIJAN

Irena Gerlah: GLORIJA ŠOLETIĆ

Rezi (Teta): MARIJA ŠEGVIĆ

Djed: BORIS MATIĆ

Voditeljica kampa: IZMIRA BRAUTOVIĆ

 

Ljetni izviđački kamp, prije svega, želi naučiti „izviđačice u nastanku“ kako biti samostalan i snalažljiv u svakoj očekivanoj prilici i neočekivanoj neprilici – upravo  to geslo postaje misao vodilja djevojčicama Loti i Lujzi koje se nenadano susreću u kampu i otkrivaju da su sestre. Početak je to vrlo napete priče, još većeg prijateljstva i nemjerljive ljubavi dviju razdvojenih sestara, koja se dodatno zapetljava u trenutku odluke djevojčica da zamijene uloge. Za svoje godine suviše ozbiljna Lota, koja je živjela s majkom, odlazi ocu, a Lujza, vječno raščupane kose, dolazi majci. Djevojčice koje su mislile kako će im spavanje pod zvjezdanim nebom biti najzanimljiviji dio ljeta, nađu se pred pustolovinom većom nego što su to mogle sanjati. Ulazak u njima potpuno nove, nepoznate svjetove, zahtijeva od djevojčica ispunjavanje teških zadataka kako bi održale svoje paravane – pojesti pet palačinki odjednom, naučiti kuhati u jednom danu, imati neuredan ormar i lakirati nokte u rozo. Sve zadatke djevojčice će vješto prebroditi kako bi pokušale saznati odgovore na pitanja: Zašto su se roditelji uopće rastali?, Kako su uspjeli tajiti činjenicu da su blizanke?, i najvažnije Na koji način mogu ponovno postati obitelj?. Koliko god različite bile, baš kao i obitelji u kojima su odrasle, djevojčicama jedna stvar ostaje uvijek zajednička – sestrinska ljubav kojoj nitko i ništa ne može stati na put. U prvom je planu postavljena dječja domišljatost i snalažljivost koja uvijek nadmudri onu roditeljsku, iz razloga što odrasli svijet tako često, nepravedno zaboravi na najmoćnije od svih oružja – maštu. Mašta je ta koja uz malo hrabrosti, puno smijeha i porcije odlučnosti, ostvaruje svaki plan, koliko god se on na početku činio nemogućim.

Zašto nam nikad nisu rekli… sve! Meni za tebe, tebi za mene.

Pokazat ćemo mi već njima što mislimo o tome.

To ne smijemo! Pa ipak smo mi samo djeca.

Samo djeca?

(Nikolina Rafaj)

 

https://kmd.hr/